Legenda |
Sirota Marica iz našeg sela ludo se zaljubila u Iveka s obližnjeg brijega. Što je sve jadna pokušala kako bi pridobila njegovu ljubav. Pisala mu je pjesme,brala cvijeće,pekla kolače i još svašta. On je ni pogledao nije kao da ne postoji. Čula je ona da u šumu noću dolaze coprnice spravljati napitke koji pomažu ljubavnim jadima. Ohrabrila se i došla na razgovor s coprnicama. Srce joj je udaralo kao ludo, ali ništa joj nije bilo teško učiniti , samo da je Ivek zavoli.Ni sama nije vjerovala da je to moguće dok je mirisala čarobni napitak. Slijedeće večeri , prema uputama coprnica, dovela je Iveka govoreći mu da je u šumi nešto izgubila, a nitko joj neće pomoći jer se svi jako boje ove šume. Coprnice su se sakrile, a Marica mu je dala topli čaj. Iako mu nije bilo jasno otkud se usred šume stvorio čaj, ipak nije ništa pitao. Zaljubljeni su se vratili kući, a od te večeri se više nisu razdvajali . Nijednu drugu osim Marice Ivek nije pogledao. Ona je još godinama dolazila u šumu u nadi da će sresti coprnice, no njih niotkuda. U blizini je vidjela samo dva stabla koja su do tada rasla jedno uz drugo, a sada su se spojila i srasla. Znala je da je to znak vječne ljubavi. Coprnice su valjda otišle u neki drugi kraj učiniti još koje dobro djelo. |
Vijugava seoska cesta skreće prema brijegu i šumi. Uvijek je mokra, skliska i prekrivena lišćem. Drveće kao da se pomiče i pušta vas da prođete stazom. Grane se njišu i savijaju pod teretom slatkih lizalica i šarenih balona. Sve zeleno,mirisno, a opet čarobno i začuđujuće. Čuješ glasove ptica, a nigdje ih ne vidiš. Skližeš se i padaš, ali uvijek podižeš jer želiš vidjeti kamo si to zalutao i što te još čeka. Drveće graba, bukve, čak i javora savija grane i škaklja te svojim listićima. Pogled ti privuče bačva usred šume na brijegu. Odjednom iza nje iskoče coprnice i prestraše vas do suza. I baš kad jurneš za njima, odlete na svojim metlama tko zna kamo. VI ih naravno slijedite jer želite vidjeti što vas još očekuje. Kako vam je grlo suho od straha , najprije se napijete čarobnog napitka koji istovremeno teče iz bačve u crvenoj i žutoj boji. Pomislili biste da je to čudo, a onda pred vama sasvim obična šuma. S drveta visi lijana na koju se vješaju samo oni najluđi i unaprijed se zna da će završiti na leđima u jarku. I napokon, zadnjim snagama i s još ono malo hrabrosti uspinjete se do proplanka gdje ćete tek svašta doživjeti. Na putu do coprnica sve je puno cvijeća i raznobojnih gljiva koje kao da su se tu samim čudom baš sada stvorile jer mogli bi se zakleti da ih jučer niti nakon dužeg traženja niste mogli vidjeti. Joj, evo ih, vidimo ih kroz oblak gustog dima. Kuhaju u velikom loncu na ognjištu kraj neke male kuće. E, sad budi frajer pa odluči krenuti dalje. A mi smo pravi pravcati frajeri i frajerice i što god bude, mi krećemo u svoju najčarobniju pustolovinu. |
Izbornik
|